temi zaštite od požara

Aluminijev hidroksid (ili aluminijev (III) hidroksid Al(OH)3): spoj koji pri temperaturama većim od 200 °C razgrađuje vodu. ATH tako hladi izvor požara uz isparavanje te istovremeno sprječavanje pristupa kisika plamenu. Čvrsti ostatak razgradnje vode, aluminijev oksid, dodatno štiti izvor paljenja.

Kemijski element iz dušične skupine periodnog sustava (kratica: Sb). Spojevi s antimonom jačaju vatrootporni učinak halogena. Međutim, velik je dio njih otrovan.

Željeno „pougljenjivanje” površine: tanak sloj ugljika sprječava dospijevanje dodira između sastavnih dijelova laminata koji se nalaze ispod njega i kisika.

Norma koja regulira zahtjeve u pogledu ponašanja materijala i komponenti u tračničkom prometu tijekom požara. Budući da se vlakovi tijekom požara (na primjer, u tunelu) samo teško mogu evakuirati, norma EN 45545-2 iznimno je stroga. Sustavi zaštite od požara, koji se moraju dokazati u okviru nje, moraju biti posebno promišljeni te se smatraju „zlatnim standardom” i za brojna druga područja primjene.

Plamen je puno više toga od puke svjetlosne pojave koja prati vatru, već, štoviše, predstavlja samu srž vatre. Plamen je područje u kojemu se odvijaju intenzivne kemijske reakcije između kisika iz zraka i hlapljivih sastavnih dijelova goriva kojima se stvara vrućina. Ako se uspije obustaviti te reakcije, plamen će se ugasiti, a time i vatra.

Kemijski elementi 7. glavne skupine periodnog sustava, kao što su klor (Cl) i brom (Br). Mogu usporiti širenje plamena u zraku tako što ometaju kemijske reakcije koje u plamenu pridonose povećanju temperatura.

Sadrži halogen. Za sredstva za zaštitu od plamena koja sadrže klor ili brom.

„Hazard Level”. Kategorizacijski sustav koji pomaže razvrstati područja primjene (ne samo) plastičnih komponenti u skladu s potrebnim minimalnim performansama u slučaju požara. Stroga norma za tračnički promet DIN EN 45545 poznaje tri razine „Hazard Level”; zahtjevi najstrože – HL3 – vrijede, na primjer, za spavaće vagone u vozilima koja se u slučaju požara ne mogu evakuirati putem bočnih pristupa unutar četiri minute.

Nastanak zapjenjenog, zaštitnog sloja djelovanjem visokih temperatura na plastiku. Zaštitna pjena sprječava prodiranje kisika te određeno vrijeme štiti laminat koji se nalazi ispod nje od visokih temperatura. Intumescencija je stoga prošireni posebni oblik karbonizacije.

„Limiting Oxygen Index” – važan parametar za opisivanje ponašanja gorenja plastika. Broj označava koliko je kisika materijalu potrebno da se zapali. Od LOI-ja od 21 radni materijal u dodiru sa zrakom teško će se zapaliti. Što je vrijednost veća, to je materijal jače zaštićen od požara.

Kemijski element koji se često upotrebljava kao sredstvo za zaštitu od plamena. U slučaju požara izvlači vodu iz podloge uz stvaranje fosfornih kiselina (bez snažnog nadražujućeg učinka). Tako nastaje zaštitni sloj kroz koji plinovi, kao što je kisik, teško mogu prodrijeti (usp. Karbonizacija).

Mješavina fino raspoređenih kapljica tekućine i čestica prašine koje nastaju tijekom požara. Gust dim može blokirati preglednost evakuacijskih putova, a nagrizajući dim može ozlijediti osobe. U idealnom slučaju će zapaljene plastike zahvaljujući odabranim dodacima za zaštitu od plamena stvarati samo tanki dim bez svojstava nagrizanja.

Plin koji potiče postupke izgaranja. Zrak koji udišemo sadrži oko 21 % kisika. Plamen se guši bez toga plina.

Najčešće upotrebljavano sredstvo za gašenje. Voda gasi plamen jer hladi izvor požara te smanjuje razvoj zapaljivih plinova u zapaljenoj tvari. Također, sprječava dospijevanje kisika do izvora požara te tako sprječava reakcije koje stvaraju vrućinu u plamenu. Postoje sredstva za zaštitu od plamena koja razgrađuju vodu uz utjecaj visokih temperatura, npr. ATH.